"Koliko smo sledili njegovu viziju razvoja romske zajednice u Vojvodini?"

Trifun Dimić rođen je u prestupnoj godini, 29. februara 1956, pa se dan njegovog rođenja uglavnom ne obeležava (sem ako se neko seti da obeleži), nego dan smrti. – 13. septembar (opet neobičan datum). Napustio nas je u mladosti – imao je samo 45 godina, a napravio je toliko stvari da možemo reći da je živeo tri stvaralačka života tokom te mladosti.

Na dan kada se sećamo rođenja Trifuna Dimića ponavljamo ista pitanja: Koliko smo sledili njegovu viziju razvoja romske zajednice u Vojvodini?

Trifun Dimić je, sam, bez institucija razvijao romsku zajednicu, stvarao organizacije i institucije za održivost romske zajednice, najpre u jugoslovenskom, a potom u srbijanskom prostoru. Tekovine su ostale:

Uvedeno je učenje romskog jezika kao izbornog predmeta u osnovne (i srednje) škole u državi, što je onda podrazumevalo da se obrazuju nastavnice i nastavnici za predavanje istog predmeta. Mehanizam obrazovanja za poučavanje izbornog predmeta je napravljen, ali nastavnici nisu dobili stalna zaposlenja u školama za taj predmet. Uvek samo po ugovoru na određeno vreme, što znači da mogu da ‘ispadnu’ iz sistema svakog trenutka kad nekome to bude važno.

Trifun je stvarao udžbenike – napisao je prvi Bukvar na romskom jeziku. Danas postoje udžbenici za sve razrede osnovne škole koje su napisali različiti autori (jedna od autorki je i dr Marija Aleksandrović, jedna od onih koje je Trifun obrazovao za nastavnicu romskog jezika pre 30 godina). Ali udžbenici ne dosežu do svih uečnika na terotiriji države, kao bespalan, a obrazovni materijal.

Trifun je osnovao Maticu romsku, kao osnovni društveni (i politički) organizacioni oblik za Rome i Romkinje koja se nastoji baviti kulturom, obrazovanjem, zdravljem i politikom, i danas. Opstala je, ali, nažalost, uz nedovoljna finansijska sredstva.

Doprinos Trifuna Dimića na duhovnom oblikovanju romske zajednice u Vojvodini, nastavio je uspešno prof. dr Zoran Mulić, ne samo stvaranjem kompozicija za Službu božju nego aktivnim agitovanjem za duhovnost u romskoj zajednici, danas kao osnovi sistema vrednosti. On to čini kao svoj sopstveni zadatak, bez jasnije podrške institucija u državi.

U domenu medijskih prezentacija Roma Trifun Dimić je značajno doprineo, ali su ga nastavljači nadmašili. Danas u medijima ima značajan broj kvalifikovnaih romskih stvaralaca, žena i muškaraca, nažalost, malo ih je u stalnom radnom odnosu. Drugim rečima, stalno postoji mogućnost da se to što je osnovni okvir napretka romske zajednice u nekim okolnosti raspline.

Ono što je ostalo posle smrti Trifuna Dimića, a da je društvo za njega učinilo je Memorijal Trifuna Dimića, nažalost, više ne postoji.

Zato ga se sećam s ljubavlju, na dan njegovog rođenja u nevreme, a na vreme da otpočne sve što je zamislio.

Preuzeto sa Autonomija: https://autonomija.info/svenka-savic-tri-stvaralacka-zivota-trifuna-dimica/