Ove godine obeležavamo sto drugu godišnjicu od svirepog ubistva Roze Luksemburg, najznačajnije političarke u Evropi s kraja XIX i početka XX veka, antifašistkinje, socijalistkinje, borkinje za ljudska i ženska prava, pored ostalih važnih identitetskih osobina.

Poreklom Jevrejka iz Poljske, studirala je u Švajcarskoj, a bila je aktivna politički i društveno u Nemačkoj.

Roza Luksemburg je bila buntovna, odlučna, snažna žena, dosledna svojim uverenjima o mirnoj revoluciji, kritičarka kapitalizma i militarizma, ali i imperijalističkih stavova svoje partije. O sebi je pisala:

Želim da delujem  na ljude kao udar groma, da im raspalim um, ali ne ispraznim govorima, već širinom svoje vizije, snagom svog ubeđenja i svojom moći izražavanja...

Do smrtnoga časa verovala je i borila se za slobodu, socijalnu pravdu i jednakost, internacionalnu solidarnost, mir i ljubav.

U svojim Pismima iz zatvora pisala je:

Bez slobodne i nesputane štampe, bez neograničenog prava na udruživanje i okupljanje, vladavina široke mase ljudi potpuno je nezamisliva..

Sloboda samo za pristalice vlasti, samo za članove jedne partije – ma koliko mnogobrojni bili – nije nikakva sloboda. Sloboda je uvek i isključivo sloboda za onoga ko drugačije misli.

Njene ideje o društvu ravnopravnosti i soldarnosti, njena srčanost i hrabrost kojima se borila protiv imperije i jednoumlja, njeno zalaganje za mir i ljubav među narodima su poruke koje nam je ostavila u amanet. Ne smemo da dopustimo da Crvena Roza padne u zaborav – naša je obaveza da čuvamo sećanje na ovu posebnu, znamenitu ženu.

Margareta Bašaragin